Nekad, kao što je to u ovom slučaju, potrebno je uložiti sasvim malo vremena da bi se napravila izuzetna poslastica. Jagode Romanov ili Romanoff su neverovatno jednostavne za pripremu, ali isto tako i fantastično ukusne, sočne i jednostavno neodoljive. Stalno govorim kako se savršenstvo nalazi u jednostavnim stvarima, a jagode Romanov su još jedan od dokaza koji to potvrđuju.

Šta je rabarbara? Rabarbara je, ukratko, višegodišnja zeljasta biljka sa krupnim listovima i dugim debelim zelenim, ili ružičastim stabljikama. Postoji više vrsta rabarbare, a gaje se kao medicinska biljka i kao biljka za ljudsku ishranu. Za ishranu se koriste samo stabljike.
Recept za kolač sa jagodama i rabarbarom.
Sastojci:
- 150 g putera ili 100 g masti,
- 4 jajeta,
- 8 kašika šećera,
- 8 kašika brašna (po mogućnosti oštrog),
- 8 kašika mleka,
- 1 vanil šećer,
- 1/2 kesice praška za pecivo,
- naribana kora jednog limuna,
- malo ruma,
- jedna veza rabarbare i
- 1/2 kg jagoda.
Napomena:
Pre upotrebe stabljike treba oprati i tanko oljuštiti, a mesnati deo se koristi za ishranu. Kiselog je ukusa, svežeg, ali ne jakog mirisa, a ukusom me najviše podseća na sveže, sočne, krckave, veoma kisele, zelene jabuke, s mirisom trave i kiselinom limuna. To je jedino poređenje koje mogu da napravim i objasnim ukus rabarbare onima koji je nisu probali.
Priprema:
Penasto umutite puter, šećer i vanil šećer. Dodajte jedno po jedno jaje. Brašno, prašak za pecivo, koru od limuna, rum i mleko umešajte varjačom u smesu od jaja. Brašno ne treba da mutite mikserom.
U tepsiju na dno stavite papir za pečenje (ili namašćenu tepsiju posuti sa malo brašna), izručite testo i odgore poređajte jagode i rabarbaru. Stavite u rernu zagrejanu na 200°C i pecite oko 40 minuta na istoj temperaturi.
U zavisnosti od vašeg ukusa, gotov kolač možete posuti prah šećerom i ukrasiti sirupom od jagoda, ili sladoledom, šlagom...

Svako od nas ima ili pamti poneku tetku, babu ili drugu, uvek stariju rođaku koja zna ili je znala dobro da kuva. Moja sreća ili prokletstvo je što, ne da imam još uvek samo jednu tetku nego ih imam više, a moja pokojna baba Stana (sa tatine strane) je bila žena "mađioničar" u kuhinji, uspevajući da od malo novaca koje je deda zarađivao, prehrani i othrani mnogobrojnu porodicu. Naravno da smo i mi unuci odrasli na njenoj kuhinji. Ne znam da li sve ovo moje pisanije o hrani ima veze sa genima (verovatno ima), ali ako ništa drugo od babe sam nasledila snalažljivost u kuhinji. Toliko o babi za sada, a tetka Mara, ona je priča za sebe:

Baklava - turska, grčka, bosanska... ovaj recept je moja verzija jednog od najslađih kolača za koje znam. Jedino što može biti isto ili slađe je šampita, možda urmašice ili neka od sličnih orijentalinih poslastica koje su se u našim krajevima odomaćile. Osnovna karakteristika ovih poslastica je velika količina šećera i masnoće. Šećera u vidu sirupa, a masnoća kao puter ili ulje kojim se prelivaju kore. Što bi rekli u jednoj emisiji o kuvanju "ova poslastica se ne preporučuje čak ni zdravim i fizički aktivnim osobama". Ali... pošto na ovom blogu nemam nameru da brojim kalorije i govorim o štetnosti loše ishrane, reći ću samo jedno: osnovna stvar kod hrane je da sve ono što pojedemo treba i da potrošimo. Kako i na koji način i koje fizičke aktivnosti ćemo da upražnjavamo, zavisi od nas samih. Šećeri svakako ne spadaju u nešto bez čega ne bismo mogli da živimo, ali su zato slatkiši nešto što nas svakako čini srećnijim.