Sastojci:
- 2 šolje belog kukuruznog brašna (najbolje je ako možete naći na pijaci ono domaće iz vodenice),
- 2 šolje pšeničnog brašna,
- pola šolje ulja,
- šolja vode (možda će vam trebati i malo više vode, ali najviše do 2 šolje),
- 1 prašak za pecivo,
- 1 čašica domaće rakije,
- so.
Napomena:
Mera šolja označava onu šolju za belu kafu ili čaj od 2,5 - 3 dl. Naravno da možete koristiti i manje ili veće šolje, ali ono što je bitno je odnos materijala, odnosno da sve sastojke merite istom šoljom. Takođe, možete je praviti i bez ulja, biće malo suvlja, ali će joj ukus isto biti veoma dobar, otprilike kao da jedete pečeni kukuruz.
Priprema:
U dubljem sudu promešajte sve sastojke da dobijete meko testo. Smesa ne sme da bude ni previše čvrsta niti da bude tečna. Ovo testo treba da odstoji neko vreme, a najbolje je da ga ostavite preko noći u frižideru da tek malo uskisne, tj. da se razvije malo prirodnih kvasaca.
Pre pečenja, testo još jednom dobro promešajte odn. premesite. Stavite ga u odgovarajuću tepsiju, što znači da debljina treba da bude otprilike 2-3 cm. Proju pecite na 180-200°C oko 45 minuta ili dok ne dobije lepu zlatno žutu koricu. Dužina pečenja zavisi i od vaše rerne.
Proja odlično ide za doručak uz kiselo mleko ili jogurt, a najbolje se slaže uz kiseli kupus,ili sarmu, pasulj.
I za kraj, nemojte se razočarati ako vam proja ne uspe iz prve baš najbolje. Ja sam je pravila nekoliko puta dok nisam dobila ono što sam htela, a ove mere i ovaj recept su se meni pokazali kao najbolji. Naravno da i vi možete isprobavati i menjati odnose sastojaka i dužinu pečenja, dok ne napravite svoju idealnu proju, jer svi ti stari recepti "rade" po "odokativnom" principu. U svakom slučaju, ne možete nešto mnogo pogrešiti: nekad može da vam ispadne malo gnjecavija, nekad suvlja, ili krckavija, ali uvek će biti jestiva - osim ako je zaboravite i ostavite da izgori u rerni :)
Na kraju krajeva, ako vam se i ne svidi, spakujte je i idite na pecanje. Kao hrana odn. primama za ribu, biće odlična.
